Hercegnovski duatlon – vjesnik proljeća za triatlonce
Za većinu ljudi je dovoljno da se na kalendaru pojavi 21. Mart i tim činom počinje proljeće za njih. Neko čeka da vidi visibabe, neko da dođu laste, neko da prođe baba Marta sa svojim jarčevima, a triatlonci čekaju hercegnovski duatlon. To je znak da je sezona trka počela i to je jedino važno.
U Nedjelju 29. Marta se vidjelo što je ko spremio za zimski raspust. Kao na najlakšem ispitu, gdje pitanja unaprijed znate i gdje imate cijelu zimu da se spremate, a profesor je strpljiv i čeka vaše izlaganje do kraja. Nema potpitanja i nema iznenađenja. Ali iznenađenje je da su takvi ispiti možda i najteži za spremiti, jer svi odgovaraju na ista pitanja, a ocjenjuje se najbolje izlaganje. 5km trčanja, 20km biciklizma i 2.5km trčanja. Zadatak koji nam drugu godinu za redom zadaju profesori iz triatlon kluba “Herceg-Novi” u besprekornoj organizaciji na fenomenalnoj stazi. Tehnički, duatlon je nekome i teži od triatlona. Biciklizam dođe nakon trčanja, što prilično zna da iznenadi noge koje su trenirane da nakon trčanja slijedi odmor.
Ove godine se u Herceg-Novom na startu okupilo 42 takmičara i takmičarki i to je brojka vrijedna svakog poštovanja! Za sve nas ovo je bila prva trka iz triatlon serije u ovoj godini, tako da se krenulo silovito odmah sa starta.
Zbog plana priprema za moju A trku i zbog povrede koljena koja još nije sanirana, moj plan je bio da trku završim za 1:25h-1:30h. U planu je pisalo “Pazljivo i rezervisano na trčanju. Na bajku ciljaj Z4.”. Plan je bio da pace držim na 5:40min/km jer pri toj brzini na treningu nisam osjećao bolove u koljenu. Sve brže od toga je vuklo određeni rizik. Međutim, malo zbog atmosfere na trci, malo zbog činjenice da sam bio odmoran i dobro zagrijan, upustio sam se u nešto brže trčanje, osluškujući koljeno. Na moje prijatno iznenađenje, nikakvih problema sa koljenom nije bilo i prvih 5km sam završio za 24:47min što je nekih 3min bolje od plana. U tranziciji je moje biciklo bilo među zadnjima, tako da sam odmah znao da ću voziti bez grupe.
S obzirom da sam u ovoj godini trenirao samo na trenažeru, ovo je bila prva prava test vožnja za mene. Vozio sam po planu, u Z4 i uspio da obiđem par takmičara. S obzirom da još nemam izgrađen osjećaj za utrošenu snagu na biciklu, na kraju trke sam znao da sam se prilično čuvao i to je bilo dovoljno da ovaj sektor završim za 43:40min.
Trčanje nakon biciklizma je već poznato i nisam imao onaj ružan osjećaj u nogama od prošle godine, ali sam osjetio lagani bol u koljenu. Dovoljan signal da se trčanje spusti na bezbolnih 5:15min/km i trka završi za ukupnih 1:24:27 što je za mene ravno pobjedi, jer sam ispunio plan i cilj koji je postavljen prije trke.
Trka vrijedna svake uspomene!