Intervju Dnevnim novinama

U subotu 3. oktobra u Dnevnim Novinama izašao je intervju koji je uradio Aleksandar Popović. Možete ga pročitati u nastavku vijesti.

Anything is possible, u prevodu “sve je moguće” – glasi moto Ironman triatlona, a time se vodio i junak malene balkanske ljepotice – Igor Majer. Čelični predsjednik Triatlon saveza Crne Gore ostvario je san i završio čuvenu trku na Kanarskim ostrvima!

U epicentru Lanzarotea, španskog ostrva na sjeverozapadu Kanarskog arhipelaga, skroman i plemenit momak, brižni otac i suprug, napravio je istorijski rezultat, završivši gladijatorsko takmičenje, čime je postao prvi Crnogorac sa takvim podvigom u istoriji, za šta mu je direktor trke Kenet Gaske uručio priznanje “Ironman Premio Especia”l! Od plivanja (1,9 kilometara), preko biciklizma (90 kilometara), pa sve do trčanja (21,1 kilometar) prostirao se trnoviti put Half Ironmana, koji je 34-godišnji Igor Majer uspio da pređe u vremenu 06:45.45, osvojivši 259. mjesto od 600 učesnika i to samo godinu i po  od prvog dodira sa triatlonom.

DN: Igore, prije svega čestitke na ogromnom uspjehu. Kako se osjećaš nakon istinski fantastičnog podviga?

IM: Bio je to dan za pamćenje. Kao što sam i obećao sebi – izbjegao sam bilo kakve povrede, uživao sam cijelu trku, ali i dobrih 12 sati nakon nje. Toliko me je držao adrenalin i fenomenalno raspoloženje. Bilo je savršeno. Zanimljivo, imao sam startni broj 260 i na kraju sam baš završio 260, ali su jednog takmičara diskvalifikovali, pa sam se spustio na 259. mjesto, uz 15 minuta bolje vrijeme nego što sam očekivao. U mojoj grupi sam bio negdje na donjoj trećini od 75 takmičara.

DN: Ali, kako je sve zapravo počelo prije samo godinu i po, odnosno kako si uspio da stigneš čak do Ironmana?

IM: Počeo sam ovim da se bavim iz zdravstvenih razloga, zatim je počelo sve više da mi se dopada i razvilo se u sve ovo. Od prvog istraživanja o triatlonu došao sam do Ironmana. Pomislio sam kako bi dobro bilo učestvovati, ali mi nije palo na pamet da bih to mogao i realizovati. Međutim, malo po malo počeo sam da pomjeram sopstvene granice u toj psihološkoj borbi sa samim sobom. Jednostavno, želio sam da dokažem sebi da to mogu i da želim. Jer, rezultate ne postižu čelični mišići, već čelična volja. Takođe, želim da pokažem ljudima da ovo što sam ja uradio nije ništa strašno, koliko god to izgledalo nestvarno drugima, i da to može svako da uradi, iako nije jednostavno, nije lako, ali može sve uz iskrenu volju.

DN: Da li možeš našim čitaocima da približiš takmičenje koje je prvi put održano 18. februara 1978. godine…

IM: Ironman je najprestižnija triatlon trka na svijetu. Amerikanci su ga brendirali, licencirali i od toga napravili biznis. Odredili su Half Ironman, koji se zvanično zove Ironman 70.3 – 70.3 je zbir milja svih disciplina ukupno. A tu je i Svjetsko prvenstvo u Ironmanu, koje se svake godine održava sredinom oktobra na Havajima, dok Svjetsko prvenstvo u Half Ironmanu mijenja svoju lokaciju svake godine. To je najteži polu Ironman na svijetu, zato jer se, između ostalog, na biciklu penjete na 1.300 metara nadmorske visine, što je iznosi penjanje kao od Kotora do Lovćena.

DN: Koliko ti je bilo potrebno vremena da se pripremiš za čuvenu trku?

IM: Za Half Ironman sam se pripremao od februara. Plan treninga je bio napravljen sedam mjeseci prije trke. Sve trke do Ironmana su bile usputna stanica. Kao i u svakom sportu, i u triatlonu postoji bazni period, pa period brzine, snage, zatim se priprema tijelo za jedan veliki napor koji ga čeka na trci. Naravno, tu su i finansije, koje sam realizovao striktno u svojoj režiji, jer, nažalost, godišnji budžet Triatlon saveza Crne Gore ne može da mi obezbijedi ni transport mog bicikla do Kanarskih ostrva i nazad.

DN: Kažu da ti je plivanje palo najlakše?

IM: Da, nekih šest minuta sam bio brži od očekivanog u plivanju. Bila je to prava borba i svako se borio za svoju poziciju. Bilo je udaranja, psovki i tako dalje. Nisam se potrošio toliko na plivanju, ali bih se sada bolje pozicionirao na startu. Bilo je to nevjerovatno iskustvo.

DN: A onda je usljedila vožnja biciklom…

IM: Tako je. Ta disciplina je nestvarno teška, jer ne zavisi sve od vas, već i od bicikla. Može da pukne guma, da se dogodi nesreća. Morao sam da nosim dvije rezervne gume, alat… Takođe, tu je potrošnja kalorija ogromna.  Na samoj trci sam potrošio 3.700 kalorija. Da mogu sada nešto da promijenim – vozio bih brže.

DN: I za kraj trčanje…

IM: Kada sam stao na svojim nogama osjetio sam olakšanje, iako smatram da sam trebao više trenirati trčanje. Bila je to respektabilna distanca. Nažalost, staza na asfaltu nije bila ravna, već je to bilo uzbrdo i nizbrdo. Bilo je penjanja nekih 250 metara, što je jako puno. Ali, uspio sam.

DN: Postoji i četvrta disciplina u svome tome?

IM: Da, prehrana. Naravno, imao sam imao svoj plan ishrane na Ironmanu. Morate da pratite svoju potrošnju i da istovremeno unosite nove kalorije. Tokom vožnje bicikla pojeo sam dvije energetske table, šest energetskih gelova, popio sam četiri i po litra izotonika (so, šećer, energija). Tokom trčanja sam na početku pojeo bananu, pomorandžu, a kasnije na 10. kilometru prešao na Koka-kolu, koja je izvor glukoze. Postoje usputne stanice hrane, čiji raspored znate koja je na kojem kilometru i šta se tamo nalazi od namirnica.

DN: Predsjednik si Triatlon saveza Crne Gore od 17. marta. Kako funkcioniše ta priča za sada?

IM: Za ovih šest mjeseci sam zavrijedio povjerenje klubova i triatlonaca iz Crne Gore u tom organizacionom dijelu. Imamo veliki broj sponzora, trke su sve bolje i bolje, obaramo rekorde po posjećenosti, broju učesnika i sve je to neko naše zajedničko odricanje. Predstoji nam četvrto kolo triatlon lige. Klubovi su Herceg Novi, Tivat, Podgorica i Nikšić. Još dva su u osnivanju – Bar i Kotor. Ove godine smo imali državno prvenstvo u duatlonu (pet km trčanja, 20 km biciklizma, 2,5 km), u akvatlonu (kilometar plivanja, pet kilometara trčanja), u sprint triatlonu (750 metara plivanja, 20 km biciklizma i pet km trčanja), u olimpijskom triatlonu (1.500 m plivanja, 40 km biciklizma i 10 km trčanja), plus tri kola crnogorske triatlon lige.

DN: Razmišljaš li o učešću na punom Ironmanu?

IM: Sve to zahtijeva odricanje, ne samo moje, već i moje porodice. Zato ću u razgovoru sa najbližima uskoro donijeti odluku da li krećem sa pripremama za naredni izazov. Za Half Ironman bi mi trebalo tri mjeseca pripreme, a za puni Ironman i osam mjeseci. Vidjećemo.

DN: Za kratak  period prešao si paklen put do vrha. Imaš li neki savjet za neke buduće triatlonce?

IM: Na našem sajtu “triatlon.me” postoje kvalitetni tekstovi koji vas upoznaju sa triatlonom. U Crnoj Gori ima jako puno ljudi koji do detalja znaju kako radi auto, kako funkcionišu telefoni, ali apsolutno ne znaju kako funkcioniše ljudsko tijelo. Ako se čovjek zainteresuje za to, uz trening počne da se prepušta zdravim stilovima života. Što više upoznajete sebe – vi ste na putu da postanete još bolji čovjek. A, ako ste bolji čovjek fizički – vi ste bolji čovjek i mentalno. Imate mnogo više samopouzdanja. Jednostavno, iskoristite svoju inspiraciju na pravi način.

 

Zastava kao poklon organizatoru

Ponosni Igor Majer je sa crnogorskom zastavom prošao kroz cilj. Međutim, tome je prethodio interesantan scenario…

“Kada sam se pojavio na stadionu, na njemu su bile zastave takmičara iz svih zemalja koji su se takmičili do tada. Počeo sam da tražim crnogorsku zastavu, ali je nije bilo. Kroz šalu sam pitao direktora trke Keneta Gasketa zašto nema crnogorske zastave. Bilo mu je jako neprijatno. Sjutradan mi je supruga dala zastavu prilikom ulaska u cilj, a on me je kasnije na svečanoj dodjeli medalja pozvao prilikom govora, potvrdivši da sam prvi Crnogorac koji je završio Half Ironman, poklonivši mi priznanje “Ironman Premio Especial”, a ja njemu zastavu, kako bi se ona sljedeći put vijorila među ostalima kao znak da je već neko iz Crne Gore bio tu”, poručuje Majer.