Moja prva olimpijska distanca
Moj prvobitni plan za završetak olimpijske distance je bio u avgustu prošle godine u Splitu, ali je jedna gospođa lošim manevrom sa svojim automobilom taj moj plan pomjerila na april 2015. Nije da ranije nisam bio spreman, ali se kockice nisu složile kako sam htio. Sada sam imao još veći izazov pred sobom. Mjeseci treniranja na trenažeru i u zatvorenom nisu dovoljni da čovjek dobije realnu sliku o svojoj kondiciji, a pogotovo ne mi – entuzijasti. Dakle, prva trka u sezoni, pa još olimpijska distanca i, ispostaviće se, nimalo naivna staza sa puno brda. Dodajmo temperaturu mora od 16°C i dobijamo razlog zašto se ova trka zove “Izazov Marka Pola” – Korčula 2015!
Već na samoj prezentaciji trke, noć pred takmičenje, osjetio sam svu posebnost triatlona kao sporta. U istoj prostoriji se nalaze najbolji triatlonci balkana i mi. Ostali. To su oni isti profesionalni sportisti čije blogove rado čitamo, čijim se rezultatima radujemo i koji se takmiče protiv svjetske elite. Sjutra ću ja biti na startu sa njima i odmjeriti snage u apsolutno neravnopravnoj borbi ali pod identičnim uslovima. Malo je sportova na ovom svijetu koji vam to omogućavaju.
Ipak, posebno mjesto u ovom postu mora da ima transparent sa jasnom porukom: “Želimo plivati u moru, ne nafti!!!”. Često prirodu uzimamo zdravo za gotovo i ne posvećujemo dovoljno pažnje njenoj zaštiti i očuvanju. Uvijek zamišljamo prirodu kao neku imaginarnu stvar, koja se obnavlja sama od sebe i smatramo da mi nismo predodređeni za ekološke katastrofe. A na isti dan kada je razvijen ovaj transparent, samo par sati kasnije, Španija se suočila sa naftnom mrljom i aktivirala je ekološki alarm zbog opasnosti na Kanarskim ostrvima. Istim onim ostrvima na kojima će se 19. septembra održati half ironman trka za koju sam se prijavio. Kako odjednom naftne mrlje izgledaju stvarno?
Start trke je bio tačno u 12h i startovalo se iz vode, tako da smo svi već bili raspoređeni pa nije bilo prevelike gužve. Na plivanju sam se cijelo vrijeme osjećao dobro i plivao sam svoj tempo bez obzira što su svakim okretom ostali triatlonci bili sve dalje od mene.
Osjećao sam da idem sporije nego što je uobičajeno, što je i pokazalo vrijeme na prvom okretu, ali nisam želio da ubrzavam i time poremetim raspored snage. Svakako je ovo trka između mene i sebe, tako da je bolje da ostanem smiren i koncentrisan na cilj do samog kraja. U T1 ulazim kao poslijednji takmičar sa isplivanih 30:33min, shvatam da sam sporiji makar 4-5min od planiranog i skidajući odijelo shvatam da je možda cijelo vrijeme problem bio u njemu, ali o tome ću kasnije razmišljati.
Biciklistički segment sam morao odraditi sam, a jedini parametri kojima sam se vodio su bili kadenca 80rpm i puls u Z4.
S obzirom da je staza bila brdovita svih 40km, ovaj segment sam zaršio za 1:24h. Zbog 3 okreta na stazi, imao sam priliku da odmjerim snagu sa triatloncima sa početka priče, ali moje odmjeravanje snage je trajalo desetak sekundi i završavalo se njihovim gubljenjem iz mog vidokruga. Odlično obezbjeđenje tokom cijele trase, od strane vatrogasaca, policije i volontera mi je značilo da se cijelo vrijeme osjećam sigurno iako saobraćaj nije bio u potpunosti zaustavljen. Takođe, vožnja ovim putem uz more mi je ostavila dovoljno vremena da uživam u pejsažima Korčule. Na moju veliku žalost, nakon zadnjeg okreta, u susret mi je naišao Marko Butulija iz TK Herceg-Novi koji je promašio jedan od okreta i sebi produžio stazu za cijelih 6km. To je značilo da više nisam poslijednji, a poslijednji plaća piće. Eto dobrih vijesti pred trkački dio. T2 je prošao bez puno gubljenja vremena, samo sam iz sprinterica ušao u patike i krenuo kroz dio starog grada na trku dugu 10km.
Dobrom hidratacijom i uz pravilan unos energije, osjećao sam se svježe i spreman za finalni napor. Zbog poznatog problema sa koljenom, cilj je bio da se trči pace 6min/km, što na početku nikada nije tako, jer atmosfera uvijek ponese trkače da daju više od sebe, pa makar prva 2km. Nije ni to loše, jer se za kasnije ostavlja prostora za kalkulacije. Prilikom trčanja počeo sam da osjećam blage grčeve u nogama, što me nije ni čudilo ni brinulo, jer odavno nisam trčao distancu dužu od 6km. Ipak, sve sam držao pod kontrolom i kroz cilj sam prošao za 2:55h što je za mene još jedan veliki uspjeh!
Sve pohvale idu i organizatoru, Triatlon klubu Split, kojeg doživljavamo kao starijeg brata i od kojeg učimo kako treba organizovati ovakve i slične događaje.
Za kraj i veliki poljubac za moju porodicu koja me pratila na ovom fantastičnom putovanju!
[…] kako izgledaju njegovi treninzi… pročitajte na blogu Igora Majera, koji je ovih dana završio i svoju prvu olimpijsku distancu, na triatlon takmičenju na Korčuli, u […]
Bravo , Odlicno odradjeno , posebno T2 koji si cak izvezao sam.
Koje vrijeme si postigao u poslednjoj trkackoj etapi ? Negdje oko 60 min ili???
Tako je – 57:49min.
Poštovani Igore,
imao sam priliku da Vas gledam na tv i emisiju o trijatlonu.
Želim Vam čestitati na entuzijazmu i volji koju imate da u Crnoj Gori veoma dobro prezentujete ovaj divan sport.
Ali…
Poslednjih dana dosta se piše o trijatlon počecima u CG.
Negdje sam naišao na text ( mislim da je portal Vijesti ) o prvom podgoričkom trijatloncu izvjesnom Grdiniću. Šta je sa njim? Da li je i dalje aktivan? I jedna opaska, prvi podgorički trijatlonac je Savo Radovanović koji je sasvim slučajno učestvovao 1988.godine na trijatlonu u Meksiku, svojevremeno je bio tekst o njemu u Večernjim novostima.
Još me zanima, kako i na koji način odrediti kada je vrijeme za početak treniranja i kako početi? Jer osim dobre volje i snage potrebna je i oprema? Da li vi kao savez možete pomoci u nabavci opreme? Poslije vaseg gostovanja vjerujem da ce se veliki broj mladih odluciti za ovaj sport, i morate im pomoci opremom i savjetima.
Srdačan pozdrav
Miroslav Čelebić
Podgorica
Poštovani Miroslave,
Zahvaljujem na čestitkama i komentaru. Moj entuzijazam i entuzijazam ljudi oko mene se zasniva na činjenici da nam je triatlon svima promjenio živote na bolje. Kako u fizičkom, tako i u mentalnom smislu. Zdraviji smo, emocionalno snažniji, nemamo viška energije koja se skuplja ili troši u pogrešnom smjeru i, osim nas i naših porodica, to su primjetili i naši prijatelji i kolege sa kojima provodimo dovoljno vremena i njima se dopada ta vrsta promjene. Sve nam to govori da radimo prave stvari i cilj nam je da predanim i iskrenim radom, “uvučemo” veliki broj ljudi u svijet triatlona i time počnemo da radimo velike stvari za naš grad i državu.
Trudim se da u razgovorima o triatlonu ne pominjem previše istoriju, jer je to prilično nejasna tema, a i, složićete se, manje bitan dio priče kada se govori o budućnosti triatlona. Sada ste pomenuli g-dina Radovanovića. Ja nisam upoznat sa njegovim sportskim rezultatima, što ne znači da nisu vrijedni i sa istorijskog aspekta, ali s obzirom na dokumentaciju koja nam je ili nedostupna ili se bazira na pričama, trenutno se ne trudimo previše oko spoznaje prave istine i činjenica. Siguran sam da će u jednom trenutku u budućnosti i Triatlon savez Crne Gore baviti istorijom triatlona, a do tada smo zaokupljeni njegovom budućnošću :)
G-din Grdinić trenira i priprema se za triatlon na Plavnicu. Svi mi imamo dnevno poslovne obaveze, velika većina nas i porodice sa djecom i onda ne stižemo da ispunjavamo sve planove zacrtane pred početak sezone. To je jedan od razloga zašto i ne učestvujemo na svim trkama u Crnoj Gori već nastupi zavise i od dnevnih rasporeda.
Moj naredni tekst na blogu će upravo biti o tome kako početi sa triatlonom i molim Vas da ispratite ovaj blog u narednih par dana. Do tada, sve što vam je potrebno su čvrsta volja i biciklo. Počnite sa laganim džogiranje od 15-20min i vožnjom bicikla od 30-45min. Ne moraju to da budu treninzi koji se rade isti dan.
Pozdrav i hvala još jednom na komentaru,
Igor