Skalinada 2016

U nedjelju 7. februara održana je 2. Novska skalinada, jedinstvena trka u Crnoj Gori koja podrazumjeva trku novskim skalinama, njih 646. Kako je 2015. godine na ovoj trci učestvovao veliki broj sportista i rekreativaca, velika većina njih je došla da obori svoj rekord od prošle godine jer su sada znali sa kakvim se izazovom hvataju u koštac. Zbog toga i nije bilo neuobičajeno pitanje nakon trke “Koliko si trčao?”, “A prošle godine?”.

Konačni poredak je bio šaren. Stari ispred mladih, žene ispred momaka, rekreativci bolji od sportista. Neupućenima ništa nije bilo jasno, ali specifičnost ove trke daje prednost onima koji treniraju drugačije ili se bave nekom vrstom rekreacije koja od njih zahtjeva veće napore u kraćem vremenskom periodu. Ja sam, sportski rečeno, bio stalno u crveno. A kako to izgleda?

Prosječan puls 181, maksimalni 190 bpm. Da li to znači da nisam u formi? I da i ne. Znači da nisam u stanju da izdržim ovako veliko opterećenje duži vremenski period jer nisam imao periode odmora.

Za vrijeme pauze nakon velikog napora puls opada. Kod utreniranih sportista i rekreativaca puls brže opada nego kod ljudi koji se ne bave sportom.

 

Koje je maksimalno dozvoljeno vrijeme da neko bude u crvenom? Ne postoji precizan odgovor na to pitanje, ali se ne savjetuje da čovjek bude “duži vremenski period” u petoj zoni rada srca. Moji treninzi nisu fokusirani na velika opterećenja, već na mala i srednja opterećenja duži vremenski period. Kada bih htio da poboljšam rezultat na Skalinadi 2017, morao bih da se posvetim intervalnim treninzima i treninzima na brdu. To garantuje veću brzinu i sposobnost da izdržim velike napore duži vremenski period.

Za ovu avanturu mi je bilo potrebno 10:44min, što me pozicioniralo negdje na sredini liste od 120 takmičara, a to laički znači da je prosječna trka trajala oko 11min. Što je sve potrebno uraditi da bi se organizovala trka od 11min za 120 ljudi? Zapita li se neko od vas koja je energija i kolika su sredstva potrebna za organizaciju spektakla koji su nam priredili iz Triatlon kluba Herceg-Novi?

Trebalo je obezbijediti startne i ciljne kapije sa adekvatnom štampom, etisone, ograde, majice, brojeve, promo materijal, dogovoriti uslove i organizovati mjerenje vremena čipovima, obezbijediti unikatne pehare, medalje, postolja za pobjednike, okrepu na kraju trke (kupiti narandže, banane, vodu, sokove, donijeti do Španjole, iznijeti gore), naći volontere, uputiti svakog pojedinačno kakva su mu zaduženja, dogovoriti sa policijom i komunalnom policijom obezbjeđenje staze na mjestima gdje se prelazi magistrala i još nebrojeno sitnica. Ne smijem da ne pomenem i čišćenje Španjole, koje sigurno nije obaveza momaka iz TK HN (kako bi oni rekli “Svačija, a ničija”), a koji su i tu stvar ljudski odradili. Na kraju, sve je ovo samo priprema za nešto za što su potrebni sportisti i rekreativci. Dakle, treba prodati ovaj proizvod njima i na taj način zaokružiti priču.

I ko treba da podrži sve gore napisano nego turistička organizacija grada gdje se organizuje Skalinada i sekretarijat za sport istog grada? Ako je suditi po obezbjeđenoj pomoći Turističke organizacije Herceg-Novi, njih ne interesuju turisti-sportisti iz Norveške, Rusije, Ukrajine, Srbije, Hrvatske, BiH, Makedonije i Crne Gore? Koga treba da interesuje razvoj sportskog turizma ako ne Turističku organizaciju? Na drugu stranu, sekretarijat opštine HN ponovo izlazi u susret Triatlon klubu Herceg-Novi i biva jedna od dvije svijetle tačke pomoći i razumijevanja. Druga svijetla tačka je inostrani privrednik koji posluje u Herceg Novom, a kao po pravilu, uvijek neko sa strane bolje vidi i razumije naše potrebe od nas samih.

Da nema entuzijazma koji njeguju u Triatlon klubu Herceg-Novi, ne bi bilo Skalinade, Crnogorske triatlon lige, Duatlona i Hercegnovske lige trčanja. Da nema entuzijazma koji njeguju u Triatlon klubu Tivat, ne bi bilo Bokeškog triatlona, akvatlona, plivačkog maratona i Crnogorske triatlon lige. Da nema entuzijazma koji njeguju u Triatlon klubu Podgorica, ne bi bilo Podgoričkog triatlona, Crnogorske triatlon lige i Podgoričke lige trčanja.

Da nema entuzijazma koji njeguju ljudi iz Triaton klubova Herceg-Novi, Tivat i Podgorica, ne bi bilo Triatlon saveza Crne Gore, triatlona, duatlona, akvatlona, skalinade, plivačkog maratona, lige trčanja. Prošle godine se u nekom od ovih sportova oprobalo više od 100 takmičara iz Crne Gore.

Naš entuzijazam nema rok trajanja i ne može ga niko potrošiti, ali nam daje za pravo da kažemo gdje smatramo da drugi griješe, pogotovo kada nesebično i iskreno radimo njihov posao.