U poslijednje vrijeme bilo je puno pitanja i nedoumica na grupnim chatovima o vrstama treninga koje triatlon početnici treba da praktikuju kada je u pitanju plivanje. Svima je opterećenje da li će prvi put moći da isplivaju distancu od 750m, a nakon toga se fokusiraju na brzinu i želju da se ta distanca što prije završi. Greška koju početnici uglavnom naprave je plivanje što većih dužina na trenizima bez nekog plana.
Prije nego sto napisem utiske sa svog prvog triatlona moram objasniti kako je uopste doslo do toga da se prijavim na takmicenje za koje sam do prije dva mjeseca mislila da je jedini sport u kojem se nikad ne bih mogla oprobati. Najvise me kocilo plivanje koje i nisam nesto voljela, mozda bas zato jer sam bila losa u tome. Medjutim, provodeci puno vremena u posljednja cetiri mjeseca sa prijateljima iz TK Herceg Novi uz razne aktivnosti koje su organizovali ( liga trcanja, duatlon kup, skalinada… ) i uz svu pozitivnu energiju koju su sirili i prenosili na mene pocela sam da razmisljam i o triatlonu. Inace mi svi sportovi idu od ruke pa sam pomislila sto i ovo ne bih probala.
Razmišljaš se još uvijek da li da se prijaviš za svoj prvi triatlon ili si skupio petlju, poslao prijavu, pa se često pitaš “Mogu li ja to?”. Vjerovatno ne sumnjaš u svoju odlučnost i spremnost da se posvetiš treningu, ali nisi siguran kako da počneš sa pripremama i kako da znaš da si konačno spreman. Previše je pitanja da bi na svako tražio odgovor na netu, pa je i to možda razlog zbog kojeg odlažeš učešće. Ja ću se potruditi da se prisjetim svih stvari koje su me mučile prije mog prvog triatlona, a komentari ispod teksta su tu ukoliko bi voljeli da čujete odgovor i na vaše nedoumice.
Najteža disciplina za sve triatlon početnike je plivanje. Budući triatlonci, kao i svi, imaju strah od nepoznatog. Za početak im se distanca od 750m čini nemogućom misijom. Nažalost, za najveći broj građana Crne Gore, odsustvo zatvorenih bazena u gradovima znači da nema ni rekreativnog plivanja ni treniranja ove discipline.