Sve je spremno za moju trku godine!
Danas sam odradio poslijednji trening u Crnoj Gori u pripremama koje su počele 1. februara. Trka i slobodno vrijeme da se pripremim za istu su novogodišnji poklon moje Maje. Ona je birala i destinaciju i datum. Meni je na kraju samo ostalo da pročitam nešto više o trci, a prva rečenica u opisu me prvo potpuno obeshrabrila, da bi me kasnije dodatno motivisala:
“Located on the northern edge of the Canary Islands off the northwest coast of Africa, IRONMAN Lanzarote is considered by many to be one of the toughest IRONMAN 70.3 events in the world.”
Teška je zbog 1130m visinske razlike na 90km biciklističkog dijela, kao i zbog jakih vjetrova koji su uvijek prisutni na ovom vulkanskom ostrvu, a to usput znači i da nema pretjerano mnogo vegetacije, što opet znači da nema ‘ladovine :)
Trenirao sam koliko sam mogao, a ne koliko je moj coach htio. Ipak, i on je bio pun razumjevanja za moje obaveze pa je treninge uskladjivao i radio vječite kompenzacije. Hvala Vladimire na tome!
Ukoliko završim ovu trku, biću prvi crnogorac koji je završio neku trku IRONMAN serije. To ne znači ni da sam najbolji, ni najbrži. To samo znači da crnogorci tek treba da krenu ovim putem. Kalendar je takav da je meni pripala ova čast, ali i da nisam prvi, nego 101., opet je IRONMAN posebno iskustvo koje zavređuje poštovanje svih nas bez obzira na krajnji rezultat i plasman!
Idem na trku da uživam. Da krunišem 7 mjeseci velikog rada i odricanja. Planiram da završim sve za oko 7h (1.9km plivanja/90km biciklizma/21.1km trčanja – 0:40h+4h+2:20h). Sve ispod toga sam prezadovoljan, sve iznad toga znači da mi je toliko dobro da nisam htio da se završi :)
Imam punih 7h da pričam sa sobom i da sebi objasnim neke stvari. Poslije toga ću, nadam se, biti bolji čovjek, a to je na koncu najvažnije.
San mi je da jednoga dana da moja djeca imaju tatu IRONMANa jer će im to pokazati da nikad nije kasno za ostvarivanje svojih snova ma koliko oni nerealni i ludi bili u početku, a pokazati i dokazati je sušta suprotnost od pričati!