Bezbjednost biciklista u saobraćaju

Već duže vrijeme odugovlačim sa pisanjem na ovu temu. Uvijek su različiti razlozi zbog kojih se odlučim da “vozačima” dam još jednu šansu, ali u nedjelju su stvari kulminirale do nivoa koji više nije prihvatljiv.

Subota 26. decembar i 28. Critical Mass u organizaciji NVO Biciklo.me ulicama Podgorice. Cilj Critical Mass-a je da se pošalje poruka javnosti i vozačima o velikom broju biciklista koji svakodnevno voze gradom, a ne uživaju prava koja im zakonom o saobraćaju pripadaju. Dakle, klasično skretanje pažnje na probleme, a nije da im se nije pažnja u subotu skrenula. Po nekim procjenama oko 300 biciklista, a po mojoj računici kolona dugačka oko 1km jer smo vozili novoizgrađenom biciklističkom stazom u koloni jedan za drugim. Sasvim dovoljno da se blokiraju po dvije do tri velike raskrsnice – istovremeno.

Nisam od onih koji vole prstom u oko da ukazuju na probleme, pa nisam pretjerano uživao u činjenici da je na stotine automobila bilo blokirano, ali sam vidio i dosta pozitivnih reakcija vozača. To me prilično ohrabrilo, ali ne zadugo.

Nakon Criticala uputio sam se na subotnji trening, prema Zeti, pa do Skadarskog jezera. Volim ovaj put zbog činjenice da većim dijelom vozim bulevarima sa 4 trake, pa nema pretjerenih gužvi ni potrebe da se mimoilazim u par cm sa drugim vozačima. Kako sam i sam vozač automobila 16 godina, tako vrlo dobro znam svoja prava i volim da ih se pridržavam, pa makar to nekada značilo i da drugi vozači “legnu” na sirenu (čitaj: obožavam vožnju kružnim tokom). Do sada sam imao par neprijatnosti u saobraćaju i jedno obaranje sa bicikla, ali ništa što bi ostavilo trajnije poslijedice na moju odluku da i dalje žestoko ulazim u raspravu o saobraćajnim pravilima pa makar i pantomimom u toku same vožnje.

Kilometar peti, zagrijavanje obavljeno, vozim sam bulevarom, čistina ispred i oko mene i odjednom čujem dvije kratke eksplozije/pucnja. Prva asocijacija je da je pukla zadnja guma jer je zvuk došao iza mene, ali zašto bi puklo dva puta? I nakon eksplozije, osjetio bih odmah na volanu da nešto nije u redu sa biciklom. Te misli su trajale možda sekundu ili dvije. Nakon toga sam pomislio da su u pitanju petarde, ali vozim ravnicom u nenaseljenom mjestu, a zvuk je bio prilično jak. I ta misao je trajala sekundu ili dvije. U tom trenutku shvatam da je pucanj iz pištolja, a dobijam ubrzo i vizuelnu potvrdu. Kolona od 3 automobila sa svatovima pored mene prolazi, a kroz prozor viri ruka sa pištoljem. Imali su jasnu namjeru da me zaplaše. Namjeru da pucaju na mene i pogode isključujem jer nisam čuo ni metke, a previše drečim da bi me tek tako promašili :) Nisam se previše uzbudio, ali sam ubrzo shvatio da sam trebao i da sam odmah trebao prijaviti policiji ovaj incident dok sam još uvijek razmišljao o tablicama.

Kako je naopako započeo ovaj trening, tako su se naopake stvari samo smjenjivale. Naišao sam na 4 grupe motociklista, od kojih su me dvije grupe “pozdravile” međugasom tačno u trenutku kada su prolazili pored mene, naravno, u namjeri da me zastraše. Jednom su baš uspjeli. Čestitke momci! Alal vjera!

Takođe sam imao i susret sa kamiondžijom koji se razumije u fiziku i koji koristi sve benefite vazdušnog potiska koji stvara njegov kamion da naudi biciklistima. Nemam drugog načina da objasnim zbog čega me obilazi brzinom od oko 60-70km/h na 50cm razdaljine, kada mi zakonom pripada 150cm, a još je imao slobodnu i drugu traku bulevara za obilaženje.

Zbog stvari koje su se dogodile za 90min treninga odlučio sam da napišem blog na ovu temu i u par crtica skrenem pažnju vozačima koji žele dobro biciklista, ali možda ne znaju kako da se ponašaju.

Za vozače motocikala

Vjerujem da ne shvatate ljubav koju gajimo prema biciklizmu, kao što ni mnogo biciklista ne razumije ljubav koju vi gajite prema motorima, ali to nije razlog da se ne poštujemo. Vi vozite jače mašine (zapravo, one voze vas i vi robujete njima, ali da sad ne cjepidlačim) pa to ne znači da ste važniji od nas. Obilaženje biciklista velikom brzinom, davanje međugasa prilikom obilaženja, obilaženje na maloj razdaljini može dovesti do pada sa bicikla. Da li vam je to u interesu ili uživate u tome da nekoga zaplašite? Što god bio odgovor, zadržite ga za sebe, a znajte da kada to uradite, niko od biciklista nema apsolutno nikakvo poštovanje prema vama.

Kako nas onda obići? Krećite se uobičajenom brzinom 60-80km/h i ne ubrzavajte dok nas pretičete. Napravite 150cm razmaka između nas. Toliko nam pripada. U ovom slučaju nemate razloga za brigu da će se nama nešto loše desiti jer smo vrlo svjesni činjenice da nam se približava motor iz istog smjera kojim se i mi krećemo i jednostavno smo spremni za preticanje. Činjenica je da biciklisti imaju istančano čulo sluha jer sve dijagnoze uspostavljamo upravo čulom sluha (lanac grebe, brzine nisu naštelovane, kočnice su potrošene itd..)

Vozači automobila

Većina stvari važi kao i za motocikliste, samo što u slučaju sudara vi vodite auto na pranje, a mi idemo u bolnicu, pa je kod vas isključen osjećaj da se vama može nešto loše desiti što dovodi do toga da ste vi još manje svjesniji našeg prisustva u saobraćaju od motociklista i manje se brinete o nama. Veoma važna stvar za vozače:

NE TRUBITE KADA SE NALAZITE TAČNO IZA NAS I POČINJETE PRETICANJE!

Od toga može da se rikne! Ako želite da nam skrenete pažnju na vaše prisustvo, znajte i vi da imamo istančano čula sluha i da smo vjerovatno zaključili da vam treba štelovanje ventila, pa nema potrebe da nas sirenom obavještavate da ste tu. Ukoliko želite da nas pozdravite, to se ne radi ležanjem na sirenu, već kratkim, a ponovljenim tonovima. Možete se odlučiti i za neku navijačku melodiju, ali to je stvar ličnog izbora.

Kada smo kod pozdravljanja, želim naglasiti da uglavnom nemamo pojma ko nas je pozdravio jer nemamo vremena za gledanje i zagledanje, ali da pozdrave i ohrabrenje svih vrsta rado prihvatamo. U ljetnjim mjesecija kroz otvoreni prozor je dovoljno izbaciti ruku sa palcem prema gore, viknuti “TO MAJSTORE!” ili odsvirati neku unikatnu melodiju sirenom, ali samo u namjeri da nas zabavite. Takođe, podrška i pozdravljanje na uzbrdicama je u obavezi jer vi sigurno u trenutku dok vozite automobil ne razmišljate o procentu nagiba, pulsu, kadenci i preostalim kilometrima, pa ni ne znate u kakvoj se agoniji nalazimo. Tada nas pozdravljanje iz automobila vraća u svijet ljudi koji ne pate i bude nam lakše za trenutak.

Vozači kamiona

Kategorija vozača sa kojima sam imao najmanje problema, ali koji mogu da prouzrokuju najveće probleme. Vazdušni potisak koji stvaraju njihova vozila su veliki neprijatelji biciklista i lako mogu dovesti do pada, pa je neophodno da se prilikom preticanja obrati pažnja na rastojanje izmedju kamiona i bicikliste, kao i da se ne pretiče velikom brzinom. Uzimajući u obzir jačinu sirene na kamionima, apelujem na vozače kamiona da nas ne pozdravljaju! Znamo da nam misle sve najbolje :)