Oprema za trku
Činjenica je da bavljenje triatlonom može da bude jako skupo. Takođe, svi znamo da ćemo potrošiti onoliko koliko imamo i da se bez mnogih stvari može, ali da isto tako volimo neku vrstu komfora koju novac može da nam kupi.
Ako pričamo o profesionalnom bavljenju triatlonom gdje su bitne sekunde, odnosno minute (zavisi o kojim distancama razgovaramo), onda tu ne treba brinuti o novcu, jer profesionalcima svu opremu obezbjeđuju sponzori. Možda ponekad mislimo da je baš zbog tog bicikla ili zbog tih točkova ili baš onog odijela neko osvojio trku, ali istina je da trke osvajaju treninzi. Detaljnije o opremi ću pisati kada dođe zima (jer je to period godine kada se ona i kupuje), a sada ću se samo osvrnuti na opremu koja mi je bila potrebna da uspješno završim Ironman 70.3 Lanzarote.
U bijeloj kesi je bilo potrebno odvojiti “Street wear”, odnosno opremu koju ćete koristiti prije početka trke i u istoj toj kesi ćete staviti robu u koju ste došli ujutro na check-in. Ja sam spakovao triatlon odijelo, odijelo za plivanje, kapicu za plivanje (obavezno je plivati u njoj), dvoje pari naočara za plivanje (marfi nikad ne spava), heart-rate monitor, čeonu lampu (jer je start trke u svitanje), čip za mjerenje vremena, vazelin za mazanje zglobova i vrata (zbog odijela za plivanje), krema protiv iritacije kože na osvjetljivim mjestima i toalet papir.
Nakon plivanja, uzimate plavu kesu i smijete da koristite stvari samo iz nje. S obzirom da sam na sebi već imao triatlon odijelo, ostalo je da obujem čarape i sprinterice, navučem kompresiju za listove, rukave za hlađenje, startni broj i da stavim kacigu. U T1 kesu se pakuje sav višak opreme nakon plivanja (kapica, naočare i odijelo).
Oprema iz T2 kese se koristi nakon bicikla i u njoj su stvari neophodne za trčanje. Suve čarape (ako se desi neki problem na biciklu pa su suve čarape neophodne, jer sam znao da neće biti kiše), patike za trčanje, rezervni startni broj, znojnik, kačket, gelovi i neizostavni toalet papir (nikada ne znate što može da vas zadesi).
Iza sjedišta sam smjestio bočicu sa izotonikom, 2 CO2 kertridža, gel i torbica u kojoj je nastavak za CO2 i jedna rezervna guma.
Na ramu sam smjestio aero bočicu kapaciteta 500ml u koju sam držao vodu, a koju nisam planirao da pijem, već je bila tu za slučaj da se iz nekog razloga preskoči okrepna stanica. Na sreću, nisam ovu vodu koristio, iako sam imao peh sa jednom bočicom izotonika koju su mi dodali volonteri, a koja nije bila dobro zatvorena. Naravno, tu je i pumpa, u slučaju da bude problema sa CO2.
Na volanu sam smjestio aero bočicu sa spremnikom za gelove, vidi se i crvena kapica od SaltStick-a (držač za kapsule soli), a na ramu je i torbica sa alatom, još jednom rezervnom gumom. Na njoj se nalaze još 2 gela i 2 energy bara.
Za ishranu na biciklu ukupno 4 gela, 2 energy bara, 1.5l izotonika. Imam i rezervu od 1 gela i 0.5l vode. Do kraja biciklističkog segmenta nisam potrošio rezervnu varijantu, ali sam sa okrepnih stanica uzeo još 2.5l izotonika.
Kao što se može vidjeti, imao sam i backup varijante backupa (rezervu rezerve), što možda ima veze sa mojim prvobitnim, računarskim, obrazovanjem :) Naravno, ispostavilo se da je puno toga bilo nepotrebno (1 guma, 1 C02, pumpa, gel, voda), ali valjda je ovo sindrom prve trke.