TO JE TO!

Kao i što sam obećao sebi, uživao sam cijelu trku! I ne samo za vrijeme trke, nego i dobrih 12h nakon nje. Toliko me držao adrenalin i fenomenalno raspoloženje. Nisam htio ni jednu sekundu ove manifestacije da propustim. To je jedini razlog što se juče nisam javljao bilo kome niti pisao blog.

Od buđenja u 5:30h sam znao da će biti dan za pamćenje. Plivanje – fenomenalan osjećaj uz konstantnu borbu za prostor među 500 plivača. Nisam dao da me bilo što poremeti, a bilo je i udaraca i guranja i psovki.

Na startu je bilo oko 600 takmičara

Onda izlazak iz vode i put do T1. Najveći zabilježen puls juče mi je bio upravo tu. Fenomenalna publika koja navija, veliki broj kamera i foto aparata i onda ne možeš da se štediš, a put do T1 – uzbrdo. 

Biciklo je priča za sebe. Zapravo, svaki segment Lanzarotea je priča za sebe. Takve pejsaže još nisam imao prilike da vidim, a nije da nisam putovao. Pravci po nekoliko kilometara, uzbrdice koje ne vidite i ne osjećate, osim što puls skače, a brzina pada. Čak ni uspon na Tabayesco od 10km ne bih mijenjao ni za šta, jer su publika, pogled do gore i spust bili apsolutno dovoljni da zaboravim na prethodnih 55km!

Na moju sreću, biciklo me slušalo :)

Nakon Tabayesca još 35km do sigurne luke, odnosno do segmenta đe zavisite od tehnike, pa sam se potrudio da samo stignem u T2 jer sam već do tog trenutka imao 3 sitna peha koja nisam dao me poremete.

Vrijeme nakon bicikla je bilo znatno bolje od planiranog pa sam na trčanje krenuo opuštenije jer sam imao prostora do ispunjenja plana “ispod 7h”. I to me spasilo, jer je sunce upeklo, a trčanje je bilo konstantno uzbrdo i nizbrdo. Triatlonci znaju najbolje što to znači. Volonteri na okrepama su mi bili najbolji drugovi i nisam propuštao šansu da se pozdravim sa njima prilikom svakog prolaska.

Velika vrućina na trčanju je zahtjevala konstantan unos tečnosti

Za kraj, ulazak na stadion, počasni krug po atletskoj stazi, volonteri, publika, finish, zastava, spiker koji proziva tvoje ime, medalja i 15min brže vrijeme od plana – nestvarno!

Biće jos fotki, biće jos priće, biće detalja, a ovo je kratak osvrt na jučerašnji dan i jedno veliko HVALA svima koji su me bodrili, svima koji su uputili iskrene čestitke i svima koji su na bilo koji način doprinjeli ovom uspjehu. A uspjeh je veliki, bez obzira na vrijeme i plasman, jer se uspjeh ne mjeri samo po tome. Mjeri se i po stvarima koje ste postigli, a za koje niste znali da možete postići. Jedini način da pomjerite svoje granice je da izazovete sebe! Budite iskreni u toj namjeri, a nije nužno da budete realni. Što luđe zvuči, veći je uspjeh na kraju!