Trka između mora i neba: KOTOR vertical extreme 2015

I logotip ove trke je sam po sebi ekstreman, pa što onda reći za trku koja nosi takav naziv? Stazu dužine 2.8km sa visinskom razlikom od 1.000m je izazov preći i u udobnim gojzericama za par sati, a ne trkom sa startne linije, kao da jedva čekate uspon i ulazak pulsa u crveno!

Baš mi se to i desilo! Znao sam koliki je izazov popeti se na vrh Pestingrada. Gledam ga 33 godine i nisam se do sada usudio pokušati doći do mjesta na kome je vila Alkima rekla čuvenu “Ne gradite grad ovdje, jer na brdu nema brodu pristaništa, ni konju pojilišta”. Gledao sam Vilina vrata i pećinu Vilnice toliko puta da sam možda i negdje sebe ubjedio kako je sve već viđeno i da je nepotrebno truditi se i ulagati dodatni napor da se ta dva prirodna fenomena pogledaju i dožive iz blizine.

Kao što zna da zagrmi u Kotoru, tako je zagrmjela i objava Orjen Outdoor-a na Facebook-u o organizovanju Kotor vertical extreme trke! Baš kroz Vilina vrata, a malo pored Vilnice, pa do krova svijeta, kako se čini Pestingrad Kotoranima. Da li je to znak da mogu sebi da priuštim ispunjenje još jednog sna? Nego, bolje da se uputim u pravila.

A pravila jednostavna. Trčiš ili šetaš, paziš na sebe, druge i prirodu i trudiš se da se ne povrijediš. Da nisu organizatori toliko puta podvukli “na trci se učestvuje isključivo na ličnu odgovornost trkača” možda od silnog uzbuđenja ne bi ni napravio valjani plan trke. Sve je počelo od čitanja tekstova po sajtovima koji se bave tematikom vertikalnog trčanja. Saznao sam da postoji i naziv za sportiste koji uživaju u ovoj disciplini i da se nazivaju Skyrunneri. Postoji čak i Internacionalna Skyrunner Federacija, a zbog više tipova staza, nebesko trčanje je podijeljeno na kategorije vertikalni kilometar, SkyRace, SkyMaraton, pa čak i Ultra SkyMaraton. Za uspješan završetak trke su mi potrebni tehnika penjanja (koju nemam), snaga (koju trenutno gradim) i kondicija (koju, takođe, gradim). Trail patike za trčanje nemam pa je i to bio svojevrsan izazov. Sve u svemu, shvatih da mi više stvari nedostaje nego što imam, ali gdje ste još sreli razumnog triatlonca?

Nisam se posebno pripremao za ovu trku, već sam se u toku redovnih treniga samo pojavio na startu. A na ovom startu, kao i na svakom startu. Krenuo sam jako, iako sam sebi previše puta ponovio da to ne smijem da uradim.

Prvih 150-200m se trčalo po ravnom, a onda kreće uspon koji narednih 2.6km ne prestaje. Pametnije bi mi bilo da sam odmah na početku uspona prestao sa trčanjem i krenuo sa brzim hodom, ali za to je kriv i adrenalin, pa sam nastavio sa trčanjem još 7-8min. Na 7:20 Polar pokazuje HR od 192. To je bio znak da sam doooobro prećerao. Usporavam naglo. Osjećam da nije problem u snazi, nego u kondiciji, ali to sam i očekivao, doduše, ne ovako brzo. Izgleda da je brdo učinjelo svoje. Narednih pola sata kreće period traženja adekvatne brzine i tehnike penjanja, da bi se puls stabilizovao i uspjevam nekako da ga zadržim u 4. zonu. Tu se već bolje osjećam jer sam cijelu prošlu sezonu trenirao u ovoj zoni, pa mi je osjećaj poznat.
Negdje pri sredini prvog kilometra osjećam da više nije problem kondicija, već snaga, a tu dolazimo i do tehnički najzahtjevnijeg dijela staze.

Ovdje sam još dodatno usporio misleći samo na svaki naredni korak bez želje da ubrzavam.

Nakon završetka tog dijela staze, shvatam da ima još nekih 400mnv do cilja, što je u tom trenutku značilo još nekih 40min do cilja za mene. Ostatak trke sam bio fokusiran na sigurno koračanje jer je uglavnom staza vodila kroz sipar, a lako se moglo desiti da obnovim povredu koljena sa kojom kuburim već 6 mjeseci.

Ipak, cilj je ispunjen. Za 1:25h ja sam bio na vrhu i štriknuo sam još jedan od svojih snova. Zar ih nije lijepo živjeti?

 

 

 

Podaci sa Polara:
01:25:05
avgHR 175
maxHR 192
minHR 146
1901 kcal
od toga 14% masti